Osiguranim licima sa obaveznim socijalnim osiguranjem pripada pravo na naknadu zarade tokom privremene sprečenosti za rad, poznato kao bolovanje.
Ovo pravo obuhvata:
Visina naknade i način obezbeđenja isplate zavise od uzroka privremene sprečenosti za rad:
S obzirom na ove razlike, posebnu pažnju ćemo posvetiti:
Table of Contents
Povreda na radu je definisana kao svaka povreda, oboljenje ili smrt osiguranika koja nastaje kao rezultat:
Ove posledice mogu nastupiti:
U narednim tekstovima detaljno ćemo obraditi uslove, postupak i prava osiguranih lica u vezi sa ovim temama.
Profesionalno oboljenje prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju odnosi se na oboljenje koje nastaje usled duže izloženosti štetnim faktorima na radnom mestu.
Povreda na radu se utvrđuje putem povredne liste, koju je potrebno dostaviti Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje (ili matičnoj filijali). Ovaj izveštaj omogućava ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu obavezuje poslodavca da obezbedi radne uslove u kojima su sprovedene odgovarajuće mere zaštite. Međutim, poslodavac nije odgovoran u slučaju povrede na radu koja je nastala zbog neuobičajenih i nepredvidivih okolnosti, koje su izvan njegove kontrole, kao i u slučaju izuzetnih događaja čije se posledice nisu mogle izbeći, uprkos svim naporima.
Ovi aspekti važni su za pravilno ostvarivanje prava zaposlenih u slučaju povrede na radu, i razjasnićemo ih u narednim tekstovima.
Da bi se utvrdilo da li određeni događaj ima karakter povrede na radu, neophodno je razmotriti značenje izraza „radno mesto“ prema Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu. Prema ovom zakonu, radno mesto je prostor koji je namenjen obavljanju poslova kod poslodavca. To uključuje:
Ove odredbe omogućavaju pravilnu kategorizaciju povreda u vezi sa radom, s obzirom na specifične okolnosti i prirodu radnog mesta.
Prijava povrede na radu predstavlja obavezu poslodavca prema Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu. Poslodavac je dužan da prijavi sve povrede na radu koje se dogode, kao i da obezbedi izveštaj o tim povredama. Specifični uslovi i rokovi za prijavu su sledeći:
Ova pravila imaju za cilj da osiguraju pravovremenu i tačnu evidenciju povreda na radu i oboljenja, kao i zaštitu prava zaposlenih u vezi sa osiguranje i medicinskim tretmanom.
Izveštaj o povredi na radu i profesionalnom oboljenju mora sadržati sledeće ključne podatke:
Izveštaj se popunjava na propisanom obrascu u pet primeraka i mora biti dostavljen nadležnim institucijama. Poslodavac je dužan da izveštaj popuni odmah, a najkasnije u roku od 24 časa od saznanja o povredi na radu ili profesionalnom oboljenju.
Ovaj izveštaj je ključan za utvrđivanje odgovornosti, pružanje pomoći zaposlenom i ostvarivanje njegovih prava u vezi sa zdravstvenim i penzijskim osiguranjem.
Nakon što poslodavac popuni sve potrebne podatke u izveštaju o povredi na radu ili profesionalnom oboljenju, mora preduzeti sledeće korake:
Ovaj postupak omogućava pravilnu obradu podataka, ostvarivanje prava zaposlenih i praćenje odgovornosti u vezi sa povredama na radu i profesionalnim oboljenjima.
Poslodavac čuva jedan primerak ovjerenog izveštaja za vlastite potrebe, drugi primerak odmah predaje zaposlenom, najkasnije u roku od dva dana nakon njegovog prijema, treći primerak šalje filijali Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok četvrti primerak upućuje ministarstvu odgovornom za rad – Upravi za bezbednost i zdravlje na radu.
Poslodavac je obavezan da prijavi povredu na radu ili profesionalno oboljenje nadležnoj filijali Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Na osnovu ove prijave, lekarska komisija filijale donosi početnu odluku o tome da li je povreda ili oboljenje povezano sa radom. Ukoliko se radnik ne slaže s tom odlukom, može uložiti prigovor drugostepenoj komisiji.
Što se tiče trajanja bolovanja, dužinu privremene sprečenosti za rad procenjuje nadležni stručni organ filijale RFZO-a, koristeći relevantne medicinske smernice. Za prvih 30 dana bolovanja, odgovornost za ocenu ima izabrani lekar, a na njegovu procenu može se podneti prigovor prvostepenoj komisiji. Ako bolovanje traje duže od 30 dana, procenu vrši lekarska komisija matične filijale RFZO-a, a prigovor na njenu odluku može se uputiti drugostepenoj komisiji. Važno je napomenuti da podnošenje prigovora obustavlja primenu prvobitne odluke do konačne odluke o prigovoru.
Naknada zarade tokom bolovanja zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti ima specifična pravila koja se razlikuju od opštih uslova za isplatu bolovanja. Za razliku od standardnog bolovanja, koje je obično na teret poslodavca do 30 dana, povreda na radu ili profesionalna bolest znači da poslodavac isplaćuje naknadu zarade za celu dužinu bolovanja, bez obzira na njegovu dužinu. Ovo važi dok traje radni odnos zaposlenog. Zaposleni koji imaju pravo na naknadu zarade iz Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje moraju ispuniti određene uslove u pogledu prethodnog staža osiguranja. Konkretno, moraju biti u osiguranju najmanje tri meseca bez prekida ili šest meseci sa prekidima u poslednjih 18 meseci, uz obavezno uplaćivanje doprinosa za zdravstveno osiguranje.
Ako radni odnos prestane tokom bolovanja, isplatu naknade preuzima RFZO, a ne poslodavac, počevši od trenutka prestanka radnog odnosa. Ovo je izuzetak od uobičajene prakse, gde pravo na naknadu zarade traje tokom celog bolovanja, ali samo dok je zaposleni u radnom odnosu.
Za preduzetnike i verske službenike, naknadu zarade obezbeđuje RFZO nakon 31. dana privremene sprečenosti za rad. Ova naknada se isplaćuje u punom trajanju bolovanja usled povrede ili profesionalne bolesti.
U pogledu visine naknade, zakonom je predviđeno da iznos naknade bude 100% prosečne zarade koju zaposleni ostvaruje u poslednjih 12 meseci pre nego što je nastupila povreda ili bolest. Prosečna zarada uzima se u obzir za mesec kada je zaposlenik efektivno radio, a ne za mesecima kada je bio na odmoru ili bolovanju. U slučaju da zaposleni nije radio tokom poslednjih 12 meseci, osnovica za obračun naknade je njegova ugovorena osnovna zarada, uvećana za minuli rad. Ako je zaposleni novozaposlen, osnovica se računa na osnovu ukupnog mesečnog fonda sati za taj mesec.
Naknada koju zaposleni prima na teret poslodavca ne ima gornji limit u pogledu visine zarade, dok se za naknadu koja ide na teret RFZO-a primenjuje maksimalna mesečna osnovica, koja je zakonski propisana. Kada se izračuna osnovica, procenat koji se koristi za obračun naknade tokom bolovanja je 100%, osim u specifičnim slučajevima kao što su dobrovoljno davanje tkiva i organa ili trudnoća.
Za preduzetnike i sveštenike koji ispunjavaju uslove osiguranja, osnovica za naknadu zarade se računa prema prosečnoj mesečnoj osnovici na koju su plaćeni doprinosi u prethodnom tromesečju, ili prema osnovici za tekuće tromesečje ako nisu bili osigurani tokom prethodnog perioda. Ako osiguranik prima naknadu zarade duže od dva meseca, ima pravo na usklađivanje osnovice za naknadu, što se vrši na osnovu kretanja prosečne mesečne zarade na teritoriji Republike Srbije.
Ove odredbe pružaju jasnu sliku o tome kako se reguliše isplata naknade zarade za bolovanje usled povrede na radu ili profesionalne bolesti, kako za zaposlene, tako i za preduzetnike i verske službenike.
Naknada zarade tokom bolovanja izazvanog povredom na radu ili profesionalnom bolešću izračunava se na osnovu prosečne zarade ostvarene u poslednjih 12 meseci pre početka bolovanja, pri čemu se uzima 100% te zarade kao osnovica za obračun. Ipak, ovaj iznos ne može biti niži od zakonom propisane minimalne zarade. Za izračun prosečne zarade uzimaju se u obzir samo meseci u kojima je zaposleni efektivno radio, dok se iznos naknade koji je zaposlenik primio tokom godišnjeg odmora, praznika ili ranijeg bolovanja ne računa u ovu osnovicu. Na primer, ako zaposleni radi u firmi 10 meseci, bio na odmoru 1 mesec, a na bolovanju 1 mesec, prosečna zarada se računa na osnovu 8 meseci rada.
Prosečna zarada koja služi kao osnovica za izračunavanje naknade za bolovanje uzima se na osnovu bruto iznosa koji je poslodavac isplatio za radne sate, bonuse i druge prihode koji su direktno povezani sa radom, dok naknade za troškove, kao što su putni troškovi, nisu uključene u izračun.
Ako zaposleni nije radio tokom prethodnih 12 meseci, na primer, ako je novo zaposlen, osnovica za obračun naknade biće njegova ugovorena osnovna zarada, uz dodatak za minuli rad. Ako je zaposleni bio na bolovanju u prethodnih 12 meseci, osnovica za obračun naknade može biti zasnovana na njegovoj osnovnoj zaradi iz prethodnog meseca.
Za naknadu koja ide na teret poslodavca ne postoje ograničenja u pogledu visine zarade koja ulazi u obračun. Ipak, kada se naknada isplaćuje iz sredstava RFZO-a, postoji gornji limit, koji je definisan zakonom.
Zakon predviđa da naknada zarade za bolovanje zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti bude 100% od osnovice, dok u drugim slučajevima naknada iznosi 65%. To se odnosi na sve zaposlene, dok specifična pravila važe za preduzetnike i verske službenike. Za njih, osnovica za naknadu zarade računa se prema mesečnoj osnovici na koju su plaćeni doprinosi za zdravstveno osiguranje u prethodnom tromesečju.
Kada preduzetnici ili verski službenici ostvaruju pravo na naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja duže od dva meseca, postoji pravo na usklađivanje osnovice, što se vrši od prvog dana sledećeg meseca nakon isteka dva meseca neprekidne sprečenosti za rad. Usklađivanje se vrši na osnovu poslednjih statističkih podataka o prosečnoj mesečnoj zaradi na nivou Republike.
Važno je da zaposleni budu dobro informisani o svojim pravima u slučaju povrede na radu ili profesionalnog oboljenja, kao i o obavezama poslodavca u vezi sa prijavljivanjem takvih slučajeva. U ovom kontekstu, pravo na naknadu zarade kod povreda na radu ne zavisi od prethodnog staža osiguranja, a naknada iznosi 100% osnovice i nastavlja se isplaćivati čak i nakon prestanka radnog odnosa. Zbog tih faktora, zaposleni koji boluju zbog povrede na radu imaju povoljniji status u odnosu na one koji boluju zbog drugih zdravstvenih razloga.
S obzirom na to da je poslodavac odgovoran za prijavu povrede ili oboljenja, mogu se pojaviti problemi ako poslodavac ne ispuni ovu obavezu. Ukoliko prijava nije podneta, zaposleni treba da insisitira na njenoj realizaciji kako bi ostvario svoja prava. Ako poslodavac nastavi da ignoriše zakon, zaposleni može da se obrati inspekciji rada, koja će potvrditi nastanak povrede ili oboljenja i preduzeti odgovarajuće korake, čak i ukoliko poslodavac bude protiv toga.